Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedokinja Tužilaštva BiH kazala je da je za ubistvo oca saznala od majke, koja joj je tokom zatočenja u Trnopolju rekla da su joj oca ubile komšije Srbi.
Bivši šef smjene straže u logoru Omarska Momčilo Gruban tvrdio je na suđenju Radovanu Karadžiću da su on i policajci kojima je komandovao nastojali da pomognu stotinama zatočenih Muslimana “što su više mogli, u okviru svojih ovlašćenja”.
Zaštićeni svjedok Odbrane KW-426 kazao je na suđenju Radovanu Karadžiću da su zločine u logorima za Bošnjake i Hrvate u Prijedoru 1992. počinile “paravojne formacije koje policija nije bila u stanju spriječiti ni suprotstaviti im se”.
U nastavku svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću, Mićo Stanišić tvrdio je da za pritvoreničke logore za Bošnjake i Hrvate u ljeto 1992. nije bila odgovorna policija, već Vojska Republike Srpske (VRS) i opštinski krizni štabovi.
Na suđenju Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu, svjedok Boško Mandić je kazao da “nijedan organ vlasti nije organizovao niti podstakao uklanjanje nesrba iz Prijedora”.
Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši policijski čuvar u logoru Omarska Miroslav Kvočka tvrdio je da srpski policajci u ljeto 1992. nisu ugrožavali hiljade Muslimana i Hrvata zatočenih u ovom objektu.
Na suđenju Radovanu Karadžiću, Željko Mejakić je izjavio da su zločine u logoru Omarska kod Prijedora u ljeto 1992. počinili pripadnici “paravojnih i kriminalnih grupa”, ali da su to bili “pojedinačni” slučajevi koji nisu bili planirani.
Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić je iskazima trojice svjedoka Odbrane nastojao da opovrgne postojanje plana za nasilni progon Muslimana i Hrvata iz Bosanske krajine, za koji je optužen.
Unakrsno ispitujući vojnog vještaka, Odbrana Ratka Mladića je nastojala da negira odgovornost optuženog za zločine počinjene u logorima u okolini Prijedora, u kojima su u proljeće i ljeto 1992. godine bile zatvorene hiljade Bošnjaka.
Bivši član rukovodstva Srpske demokratske stranke (SDS) Vojislav Kuprešanin posvjedočio je na suđenju Radovanu Karadžiću da se u vrhu te partije i skupštini Republike Srpske (RS) “nikad nije zagovaralo iseljavanje i protjerivanje” Bošnjaka i Hrvata.
Preko 1.500 građana prisustvovalo je komemorativnom skupu kojim je odata počast stotinama ubijenih Prijedorčana stradalih 1992. godine u logoru Omarska.
Milorad Tadić zvani Brk osuđen je u Okružnom sudu u Banjaluci na pet godina zatvora zbog ubistva Sejada Sivca u logoru Omarska kod Prijedora.
Nakon iznošenja završnih riječi Tužilaštva i Odbrane, Okružni sud u Banjaluci zakazao je za 5. juli izricanje presude Miloradu Tadiću zvanom Brk, koji je optužen za zločin protiv civilnog stanovništva.
U nastavku suđenja pred Okružnim sudom u Banja Luci, svjedokinja odbrane Jadranka Gavranović rekla je da je vidjela ubistvo Sejada Sivca u logoru Omarska, ali da među ubicama nije bilo optuženog Milorada Tadića.